Dijalekti srpskog jezika — razlike i osobine
Srpski jezik ima bogatu dijalektsku sliku sa različitim govorima koji se razlikuju po izgovoru, rječniku i gramatici. Upoznajte glavne dijalekte i njihove osobine.
Dijalektska slika srpskog jezika izuzetno je bogata i raznovrsna. Na relativno malom prostoru postoji veliki broj govora koji se međusobno razlikuju po izgovoru, rječniku, gramatičkim oblicima, pa čak i po melodiji rečenice. Razumijevanje dijalekata pomaže nam da bolje shvatimo kako se srpski jezik razvijao i zašto danas izgleda onako kako izgleda.
Šta je dijalekat?
Dijalekat je teritorijalna varijanta jezika koja se od standardnog (književnog) jezika razlikuje u izgovoru, rječniku i ponekad gramatici. Svaki dijalekat ima svoje zakonitosti i pravila — on nije „pogrešan" jezik, već jedna od njegovih prirodnih varijanti. Standardni srpski jezik zasnovan je na jednom od dijalekata (istočnohercegovačkom), ali svi dijalekti čine bogatstvo srpskog jezičkog prostora.
Velika podjela: šta, kaj, ča
Južnoslovenski govori tradicionalno se dijele prema upitnoj zamjenici „šta/kaj/ča" na tri velike grupe:
Štokavski dijalekt
Štokavski je najrasprostranjeniji dijalekat i osnova standardnog srpskog jezika. Govori se na prostoru Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i dijela Hrvatske. Ime je dobio po upitnoj zamjenici „što" (ili „šta"). Štokavski se dalje dijeli na nekoliko poddijalekata, od kojih su najvažniji:
Šumadijsko-vojvođanski — govori se u centralnoj Srbiji (Šumadija) i Vojvodini. Ovo je ekavski dijalekat sa specifičnim naglašavanjem i bogatim rječnikom koji uključuje brojne germanizme i hungarizme. Karakteristike uključuju: - Ekavski izgovor (mleko, dete, reka) - Specifičnu intonaciju sa izrazitom melodičnošću u vojvođanskim govorima - Čest gubitak glasa h (ladno umjesto hladno)
Istočnohercegovački — govori se u istočnoj Hercegovini, zapadnoj Srbiji, Crnoj Gori i dijelovima Bosne. Ovaj dijalekat je osnova standardnog srpskog (i hrvatskog i bosanskog) književnog jezika. Njegove karakteristike su: - Ijekavski izgovor (mlijeko, dijete, rijeka) - Najrazvijeniji sistem naglasaka sa četiri akcenta - Smatra se „najčistijim" štokavskim govorom
Za detaljnije objašnjenje razlika između ekavice i ijekavice, pogledajte naš članak o razlikama između ijekavice i ekavice.
Zetsko-južnosandžački — govori se u Crnoj Gori i južnom Sandžaku. Osobine: - Ijekavski izgovor sa specifičnim osobinama - Čuvanje glasa h na mjestima gdje ga drugi dijalekti gube - Redukcija nekih samoglasnika u nenaglašenim slogovima - Poseban izgovor glasa „lj" koji prelazi u „j" (jubav umjesto ljubav)
Kosovsko-resavski — govori se na Kosovu, u Pomoravlju i Resavi. Ovo je jedan od najarhaičnijih štokavskih dijalekata: - Ekavski izgovor - Čuvanje nekih starijih gramatičkih oblika - Upitna zamjenica „kaj" pored „šta" u nekim govorima - Specifičan naglasni sistem koji se razlikuje od standardnog
Prizrensko-timočki — govori se u jugoistočnoj Srbiji. Ovaj dijalekat ima neke osobine koje ga značajno razlikuju od ostalih štokavskih govora: - Gubitak padeža (analitička deklinacija umjesto sintetičke) - Postpozitivni član (čovek-at, žena-ta) - Specifična intonacija poznata kao „torlački govor" - Gubljenje infinitiva (ću da идем umjesto ići ću)
Čakavski dijalekt
Čakavski se govori duž jadranske obale i na otocima. Ime potiče od upitne zamjenice „ča". Istorijski je bio rasprostranjeniji, ali se danas sveo na relativno mali prostor. Čakavski čuva mnoge arhaične osobine koje su se izgubile u štokavskom, kao što su stariji oblici zamjenica i specifičan vokabular.
Kajkavski dijalekt
Kajkavski se govori u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, oko Zagreba. Ime dolazi od upitne zamjenice „kaj". Ima mnogo zajedničkih osobina sa slovenačkim jezikom, što svjedoči o postepenom prelazu između srpskog/hrvatskog i slovenačkog.
Ekavica, ijekavica, ikavica
Jedna od najuočljivijih razlika među srpskim dijalektima jeste refleks starog slovenskog glasa jat (ě). Zavisno od toga kako se ovaj glas razvio, razlikujemo tri izgovora:
Ekavica — jat je dao e: mleko, dete, reka, pesma, lepo. Ekavica je karakteristična za centralne i sjeverne dijelove Srbije i danas je dominantan izgovor u Republici Srbiji.
Ijekavica — jat je dao ije (dugi) ili je (kratki): mlijeko, dijete, rijeka, pjesma, lijepo. Ijekavica se govori u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, zapadnoj Srbiji i dijelu Hrvatske. Oba izgovora su ravnopravna u standardnom srpskom.
Ikavica — jat je dao i: mliko, dite, rika, pisma, lipo. Ikavica je karakteristična za neke govore u Bosni, Slavoniji i Dalmaciji, ali nije osnova nijednog savremenog standardnog jezika.
O tome kako razlike između ekavice i ijekavice utiču na svakodnevni jezik i pravopis, detaljno smo pisali u članku o razlikama između ijekavice i ekavice.
Geografska rasprostranjenost
Ako bismo nacrtali mapu srpskih dijalekata, vidjeli bismo da se oni uglavnom šire u pojasevima od sjeverozapada ka jugoistoku:
- Sjever (Vojvodina) — šumadijsko-vojvođanski, ekavski
- Centar (Šumadija) — šumadijsko-vojvođanski, ekavski
- Zapad (zapadna Srbija, Crna Gora, Hercegovina) — istočnohercegovački, ijekavski
- Jug (Crna Gora, Sandžak) — zetsko-južnosandžački, ijekavski
- Jugoistok (niški, vranjski kraj) — prizrensko-timočki, ekavski
- Istok (Pomoravlje, Kosovo) — kosovsko-resavski, ekavski
Dijalekti i standardni jezik
Standardni srpski jezik zasnovan je na istočnohercegovačkom dijalektu, ali prihvata i ekavski i ijekavski izgovor kao ravnopravne. Ovo znači da su i „mlijeko" i „mleko" jednako ispravni u standardnom srpskom.
Dijalekti nisu nešto čega bi govornici trebalo da se stide — naprotiv, oni su neprocjenjivo bogatstvo jednog jezika. Svaki dijalekat čuva određene arhaizme, specifične riječi i izraze koji obogaćuju cjelokupni srpski leksik.
Razumijevanje dijalekata takođe pomaže pri transliteraciji tekstova iz različitih izvora, jer se u dijalektskim tekstovima mogu pojaviti riječi i oblici koji odstupaju od standarda. Više o razvoju srpskog jezika kroz istoriju pročitajte u članku o istoriji srpskog jezika.