Ijekavica i ekavica — razlike, pravila i primjeri

Šta je jat?

Jat (ѣ) je bio samoglasnik u staroslovenskom jeziku koji se različito razvio u pojedinim slovenskim jezicima i dijalektima. U srpskom jeziku, jat se reflektovao na dva osnovna načina:

• Ekavski refleks: jat → e (mleko, dete, lepo)
• Ijekavski refleks: jat → ije/je (mlijeko, dijete, lijepo)

Postoji i treći refleks — ikavski (mliko, dite, lipo) — koji se javlja u nekim govorima, posebno u zapadnoj Bosni i Dalmaciji, ali nije dio književnog standarda.

Pravila za dugi jat

Kad je jat bio u dugom slogu, u ijekavici se reflektuje kao ije, a u ekavici kao e (dugo):

Pravilo: gdje ekavica ima dugo e na mjestu jata, ijekavica ima ije.

Pravila za kratki jat

Kad je jat bio u kratkom slogu, u ijekavici se reflektuje kao je, a u ekavici kao kratko e:

Posebna pravila — kad ije prelazi u je

Jedno od najvažnijih pravila ijekavice tiče se promjene dugog jata u kratki u izvedenim oblicima. Kad se od riječi sa dugim jatom (ije) tvori izvedenica ili mijenja oblik, dugo ije često prelazi u kratko je:

• dijete → djeca (ne: "dijeca")
• lijep → ljepši (ne: "lijepši")
• bijel → bjelina (ne: "bijelina")
• mlijeko → mljekar (ne: "mlijekar")
• snijeg → snježni (ne: "sniježni")
• zvijezda → zvjezdica (ne: "zvijezdica")
• cvijet → cvjetovi (množina: cvjetovi ili cvijetovi)
• vrijeme → vremenski (ne: "vrijemenski")

Ovo je jedno od najtežih pravila ijekavice i česta su odstupanja čak i kod izvornih govornika. Osnovni princip je: kad izvedenica ima kraći slog, ije prelazi u je, a glasovi l i n ispred je prelaze u lj i nj.

Glasovne promjene ispred je

Kad se kratki jat (je) nađe iza suglasnika l i n, dolazi do jotovanja:

• l + je → lje: ljeto, ljepota, ljevak, koljevka
• n + je → nje: nježan, snježni, gnijezdo → gnjezdo

Kad se kratki jat nađe iza suglasnika t i d, javlja se posebna promjena:

• t + je → će ili ostaje tje: htjeti, šutjeti (ali ne uvijek)
• d + je → đe ili ostaje dje: djed, đevojka/djevojka (oba oblika postoje)

Gdje se koriste ijekavica i ekavica?

Geografska raspodjela izgovora je sljedeća:

Ekavica - Srbija (centralna i južna) — standardni izgovor u Beogradu i većini gradova - Vojvodina — pretežno ekavica, ali sa lokalnim varijacijama

Ijekavica - Bosna i Hercegovina — ijekavica kod svih naroda - Crna Gora — ijekavica je standardni izgovor - Hrvatska — srpska zajednica u Hrvatskoj koristi ijekavicu - Srbija (zapadna) — dijelovi zapadne Srbije govore ijekavicom - Republika Srpska — ijekavica je standard

Važno je naglasiti da su oba izgovora potpuno standardna u srpskom jeziku. Govornik iz Beograda koji kaže "mleko" i govornik iz Sarajeva koji kaže "mlijeko" govore jednako pravilno.

Ijekavica i ekavica u pisanju

U pisanom jeziku, treba se dosljedno držati jednog izgovora u cijelom tekstu. Miješanje ekavice i ijekavice u istom tekstu smatra se nepismenim:

• Ispravno (ijekavica): "Dijete je trčalo po *s*nijegu i gledalo zvijezde."
• Ispravno (ekavica): "Dete je trčalo po snegu i gledalo zvezde."
• Neispravno: "Dijete je trčalo po snegu i gledalo zvezde." (miješanje)

Riječi koje su iste u oba izgovora

Postoje riječi gdje se jat ne reflektuje različito, ili gdje iz drugih razloga nema razlike:

• greška (ne: "griješka" — kratko e nije od jata)
• sedam, osam (brojevi — e nije od jata)
• želeti/željeti (ali: želja u oba izgovora)

Takođe, mnoge internacionalne i strane riječi su iste u oba izgovora jer ne sadrže jat: profesor, student, kompjuter, internet.

Veza sa transliteracijom

Razlika između ijekavice i ekavice ne utiče na transliteraciju pisama. Konverzija iz ćirilice u latinicu radi se mehanički — slovo po slovo — bez obzira na izgovor. Naš online alat pravilno konvertuje i ijekavski i ekavski tekst. Za više o dijalektskim razlikama, pogledajte naš članak o dijalektima srpskog jezika.