Glagolski oblici u srpskom jeziku — pregled

Prezent — sadašnje vrijeme

Prezent je najčešće korišćeni glagolski oblik. Označava radnju koja se dešava u trenutku govorenja, ali i radnje koje se ponavljaju ili su opšte prirode.

Konjugacija zavisi od vrste glagola. Na primjer, glagol čitati: čitam, čitaš, čita, čitamo, čitate, čitaju. Glagol pisati: pišem, pišeš, piše, pišemo, pišete, pišu.

Prezent se koristi i za izražavanje budućih radnji koje su sigurne: "Sutra putujem u Beograd." Takođe, u pripovijedanju se koristi takozvani pripovijedački ili istorijski prezent: "Vuk Karadžić dolazi u Beč i počinje rad na rječniku."

Prošla vremena

Srpski jezik ima čak četiri prošla vremena, što je neuobičajeno među evropskim jezicima.

Perfekt

Perfekt je daleko najčešći oblik za izražavanje prošlosti u svakodnevnom govoru i pisanju. Gradi se od prezenta glagola jesam (sam, si, je, smo, ste, su) i radnog glagolskog pridjeva: "Čitao sam knjigu", "Pisala je pismo", "Otišli su kući".

U trećem licu jednine pomoćni glagol je se često izostavlja: "Marko došao na vrijeme" umjesto "Marko je došao na vrijeme." Ovo je potpuno gramatički ispravno i čak stilski poželjno.

Aorist

Aorist označava radnju koja se desila neposredno prije trenutka govorenja ili radnju koja se doživljava kao iznenadan, dramatičan događaj: "Stigoh upravo", "Reče mi da dođem", "Padoše teške kiše."

Aorist se u savremenom jeziku koristi pretežno u književnosti i pripovijedanju. U svakodnevnom govoru zamjenjuje ga perfekt.

Imperfekat

Imperfekat označava prošlu radnju koja je trajala ili se ponavljala: "Sjeđaše pored prozora i gledaše u daljinu." Ovaj oblik je gotovo potpuno iščezao iz svakodnevnog govora i srećemo ga uglavnom u starijoj književnosti i u nekim dijalektima.

Pluskvamperfekat

Pluskvamperfekat označava radnju koja se desila prije neke druge prošle radnje — prošlost u prošlosti: "Bio sam pročitao knjigu prije nego što je film izašao." Gradi se od perfekta ili imperfekta glagola biti i radnog glagolskog pridjeva.

U praksi se pluskvamperfekat sve rjeđe koristi i zamjenjuje ga perfekt sa odgovarajućim kontekstom.

Buduća vremena

Futur I

Futur I izražava radnju koja će se desiti u budućnosti. Gradi se od skraćenog prezenta glagola htjeti (ću, ćeš, će, ćemo, ćete, će) i infinitiva: "Čitaću knjigu", "Pisaćemo izvještaj."

Kada glagol dolazi ispred pomoćnog, koristi se puni oblik infinitiva: "Čitati ću sutra." Važno je zapamtiti da se oblik neću piše zajedno — nikada ne ću. O ovoj i sličnim greškama više pročitajte u članku Najčešće gramatičke greške u srpskom jeziku.

Futur II (futur egzaktni)

Futur II označava buduću radnju koja će se desiti prije neke druge buduće radnje. Gradi se od prezenta glagola biti (budem, budeš, bude, budemo, budete, budu) i radnog glagolskog pridjeva: "Kada budem pročitao knjigu, javiću ti se."

Futur II se koristi isključivo u zavisnim rečenicama, najčešće vremenskim i uslovnim.

Imperativ — zapovijedni način

Imperativ se koristi za izražavanje zapovijedi, molbe, savjeta ili zabrane. Postoji za drugo lice jednine i množine, te za prvo lice množine: "Čitaj!" (ti), "Čitajmo!" (mi), "Čitajte!" (vi).

Odričan oblik se gradi sa nemoj/nemojmo/nemojte i infinitivom: "Nemoj da kasniš!" ili "Nemojte zaboraviti!"

Kondicional (pogodbeni način)

Potencijal (kondicional I)

Gradi se od aorista glagola biti (bih, bi, bi, bismo, biste, bi) i radnog glagolskog pridjeva: "Čitao bih tu knjigu", "Otišla bi na more."

Potencijal izražava želju, mogućnost ili pogodbu: "Da imam više vremena, čitao bih više."

Kondicional II

Izražava neostvarenu pogodbu u prošlosti: "Da sam bio znao, ne bih bio došao." Ovaj oblik je rijedak u svakodnevnom govoru.

Glagolski prilozi

Glagolski prilog sadašnji (radni)

Gradi se od osnove prezenta trećeg lica množine i nastavka -ći: čitajući, pišući, trčeći. Označava radnju koja se dešava istovremeno sa radnjom glavnog glagola: "Čitajući knjigu, zaspao sam."

Glagolski prilog prošli (trpni)

Gradi se od infinitivne osnove i nastavaka -vši ili -avši: pročitavši, napisavši, došavši. Označava radnju koja prethodi glavnoj: "Pročitavši pismo, ustao je."

Glagolski pridjevi

Radni glagolski pridjev je osnova za gotovo sve složene glagolske oblike: čitao/čitala/čitalo, pisao/pisala/pisalo. Koristi se u perfektu, pluskvamperfektu, futuru II i kondicionalu.

Trpni glagolski pridjev označava osobinu nastalu vršenjem radnje: pročitan, napisan, otvoren. Koristi se za građenje pasiva: "Knjiga je pročitana."

Infinitiv

Infinitiv je osnovni oblik glagola: čitati, pisati, trčati. U srpskom jeziku infinitiv se sve češće zamjenjuje konstrukcijom da + prezent: "Želim čitati" = "Želim da čitam." Oba oblika su gramatički ispravna.

Koji su oblici najčešći u praksi?

U svakodnevnoj komunikaciji dominiraju četiri oblika: prezent, perfekt, futur I i imperativ. Ova četiri oblika pokrivaju ogromnu većinu situacija u govoru i pisanju. Aorist se povremeno koristi u pripovijedanju, dok su imperfekat i pluskvamperfekat gotovo izašli iz upotrebe.

Za one koji uče srpski jezik, savjet je da prvo savladaju ova četiri osnovna oblika, a zatim postepeno usvajaju ostale. Pravilna upotreba glagolskih oblika je jedan od najsigurnijih pokazatelja poznavanja jezika i ključna razlika između početnika i naprednog govornika.