Jednačenje suglasnika po zvučnosti — objašnjenje i primjeri
Jednačenje suglasnika po zvučnosti je glasovna promjena koja se dosledno provodi u srpskom jeziku. Saznajte pravila, parove i primjere.

Kada izgovorimo riječ "svadba", rijetko ko pomisli da se ona zapravo piše upravo tako — a ne "svatba", kako bi se očekivalo prema korijenu "svat". Ova naizgled čudna pojava je rezultat jednog od najvažnijih glasovnih zakona srpskog jezika: jednačenja suglasnika po zvučnosti. Razumijevanje ove glasovne promjene ključno je za ispravno pisanje i razumijevanje tvorbe riječi.
Šta je jednačenje suglasnika po zvučnosti?
Jednačenje suglasnika po zvučnosti je glasovna promjena u kojoj se jedan suglasnik mijenja pod uticajem susjednog suglasnika tako da oba postanu ili zvučna ili bezvučna. Drugim riječima, kada se nađu jedan pored drugog suglasnici koji se razlikuju po zvučnosti, jedan od njih se prilagođava drugome.
Ova promjena se odvija automatski u govoru — mi je sprovodimo nesvjesno svaki put kada govorimo. Ali u pisanju je važno znati pravila jer se jednačenje po zvučnosti uvijek bilježi u pismu.
Parovi zvučnih i bezvučnih suglasnika
Da bismo razumjeli ovu glasovnu promjenu, moramo znati koji suglasnici čine parove po zvučnosti. Svaki zvučni suglasnik ima svoj bezvučni par:
| Zvučni | Bezvučni |
|---|---|
| Б (b) | П (p) |
| Д (d) | Т (t) |
| Г (g) | К (k) |
| З (z) | С (s) |
| Ж (ž) | Ш (š) |
| Ђ (đ) | Ћ (ч) |
| Џ (dž) | Ч (č) |
Postoje i suglasnici koji nemaju par po zvučnosti — to su sonanti (м, н, њ, р, л, љ, ј, в) i bezvučni suglasnici ф, х i ц. Oni ne učestvuju u jednačenju po zvučnosti.
Osnovna pravila
Pravilo 1: Zvučni ispred bezvučnog postaje bezvučan
Kada se zvučni suglasnik nađe ispred bezvučnog, zvučni se zamjenjuje svojim bezvučnim parom:
- rob + stvo → ropstvo (b → p ispred s)
- drug + stvo → druš tvo → društvo (g → š ispred t... zapravo: g → k ispred t, pa zatim kt → št jednačenjem po mjestu tvorbe)
- bez + kućnik → beskućnik (z → s ispred k)
- pred + stavka → predstavka (d → t ispred s... ali piše se "predstavka")
- sladak + ko → slatko (d → t ispred k)
Pravilo 2: Bezvučni ispred zvučnog postaje zvučan
Kada se bezvučni suglasnik nađe ispred zvučnog, bezvučni se zamjenjuje svojim zvučnim parom:
- svat + ba → svadba (t → d ispred b)
- top + džija → tobdžija (p → b ispred dž)
- kos + ba → kozba (s → z ispred b)
Primjeri iz svakodnevnog jezika
Mnoge riječi koje svakodnevno koristimo su rezultat jednačenja po zvučnosti, a da toga nismo ni svjesni:
- svadba ← svat + ба (t → d)
- ropstvo ← rob + ство (b → p)
- slatko ← sladak + ko (d → t)
- vrapci ← vrabac + ци (b → p)
- drška ← držak + ка (ž → š)
- zadužbina ← задужити + бина (actually: задужити is already ž, then ž stays before b? — No: задуж + бина, ж stays as it's before б which is zvučan)
- гozba → gozba ← гост + ба (s → z, t gubi se)
- naručbina ← наруч + бина (č → dž: narudžbina)
Posljednji primjer je zanimljiv — narudžbina (ne ~~naručbina~~) jer se bezvučno č zamjenjuje zvučnim parom dž ispred zvučnog b.
Izuzeci od pravila
Iako se jednačenje po zvučnosti dosljedno provodi, postoje izuzeci:
1. Jednačenje se ne vrši ispred sonanta
Sonanti (в, м, н, њ, р, л, љ, ј) ne izazivaju jednačenje: - одвести (ne ~~одвести~~ — zapravo d ostaje jer je v sonant) - сталжбина — ne, правилно: стална
2. Prefiks д ispred с i ш
Prefiks од-, над-, под-, пред- не мијења д у неким случајевима у сложеницама гдје би се изгубило значење: - одшетати, подшишати — у пракси се пише отшетати, потшишати
3. Strane i složene riječi
U nekim stranim riječima i složenicama jednačenje se ne provodi uvijek: - фудбал (ne ~~футбал~~, али ни ~~фудбал~~ није домаћа ријеч) - gangster (остаје непромијењено)
Kako prepoznati jednačenje u praksi?
Najlakši начин је да ријеч разложите на дијелове (коријен, префикс, суфикс) и провјерите да ли се на граници тих дијелова нашли сугласници различити по звучности. Ако јесу — примијените правило.
На примјер: ropstvo 1. Коријен: rob 2. Суфикс: -ство 3. На граници: b (zvučan) + s (bezvučan) 4. Звучни се мијења у беzvučni пар: b → p 5. Резултат: ropstvo
Ако вас занима сродна гласовна промјена — једначење по мјесту творбе, гдје се сугласници прилагођавају по мјесту изговора — прочитајте наш детаљан чланак Једначење сугласника по мјесту творбе. А за конверзију текста између ћирилице и латинице, користите наш конвертор.